Urea

Urea je jedan od najvašnijih krajnjih produkata razgradnje bjelančevina kod sisavaca. Najviše se izlučuje mokraćom, a nalazi se praktički u svim tjelesnim tekućinama. Urea je u 19. stoljeću bila prvi sintetski dobiveni organski spoj, pa je briga o tome da bi se dobivala izolacijom iz životinja suvišna!

Učinkovitost uree u koži temelji se na brojnim svojstvima, od kojih je najvažnija sposobnost hidratacije kože. Početak dermalne primjene uree u terapeutske svrhe seže u 1932. godinu, kada je za liječenje ekcema bila preporučena krema za ruke koja je sadržavala ureu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dokazano je njeno vlažeće djelovanje u rožnatom sloju kože, koje je bilo posebno izraženo kod stanja kože gdje dolazi do poremećaja keratinizacije: neurodermatitis, psorijaza, ekcemi različitih geneza, kao i kod svrbeža koji je posljedica isušivanja kože. Kod simptoma "suhe kože", koji nije nužno posljedica starenja, a primjećuju ga i pedijatri, utvrđeno je 50 % smanjenje sadržaja uree u oboljelim predjelima kože. Najveći, čak 85 % gubitak tog prirodnog vlažećeg faktora izmjeren je u koži pacijenata s neurodermatitis. Danas su primjena uree u kozmetici i dermatologiji dobro utemeljene i međusobno se isprepliću. Može je sadržavati ljekovite masti za navedena stanja, lokalni terapeutici s kortikosteroidima, antimikotikim, tretinoinom (urea također ubrzava penetraciju ostalih aktivnih tvari) ili kozmetika. Potonja je namijenjena i njezi nakon ozdravljenja ili između izbijanja bolesti, dakle za profilaktičnu primjenu. Svakako takva njega održava kožu lijepom, ali i zdravom!

Osnovni uvjet za ugradnju spojeva u kozmetičke proizvode jest da nakon njihove apsorpcije u epidermis kože ne dođe do nikakvih drugih učinaka na tijelo osim na kožu. Nakon apsorpcije uree isključene su alergijske i fotoalergijske reakcije. Aktivna tvar je praktički bez neželjenih učinaka. U kozmetičke proizvode urea se ugrađuje s ciljem vlaženja kože, jer povećava sposobnost rožnatog sloja za vezanje vode. Difuzijom u rožnati sloj prekida vodikove veze u proteinskoj strukturi desmosoma. Time se narušava cjelovitost epidermalnog keratina i izlažu vezna mjesta za vodu. Keratin dakle u prisutnosti uree veže više vode. Intracelularnu količinu vode urea povećava tako što je veže u vlastitu kristalnu strukturu. Urea na taj način obavlja ulogu pravog vlažitelja, a ne samo "humektanta". Potonji, od kojih su poznati glicerol i propilenglikol, imaju doduše sposobnost vezanja vode, ali mogu oduzeti vodu rožnatom sloju kože, što kožu dodatno isušuje.

Keratoplastični učinak uree u uobičajeno primjenjivanim koncentracijama, koji opušta međustanične veze u koži, čini kožu i mekšom. Urea djeluje antimikrobno jer oduzima vodu mikroorganizmima i tako usporava njihov rast. Djeluje kao pufer i održava odgovarajuću kiselost i time fiziološku ravnotežu na površini kože. Kod isušene, stareće ili osjetljive kože važan je i njezin učinak na smirenje svrbeža i smanjenje podložnosti kože infekcijama i upali.

Tablica 2: Dermatološka svojstva uree

Učinkovitost kozmetičkih i ljekovitih dermalnih pripravaka ovisi o tri čimbenika: svojstvima ugrađene aktivne tvari, korištenoj podlozi i stanju kože. Što je veća sličnost u sastavu pripravka i hidrolipidnog filma na površini kože, to koža bolje podnosi pripravak. Za njegu suhe kože načelno se preporučuju emulzije (polutvrde kreme ili tekuće emulzije) koje sadrže više lipofilne faze, a za njegu masne kože one s više hidrofilne faze. Zdrava koža bez upalnih promjena podnosi koncentracije uree do 20 %. Kod kroničnih upalnih bolesti koncentracija uree ne bi trebala prelaziti 5 do 10 %. Ako se radi o akutnoj upali, već koncentracije iznad 5 % mogu izazvati osjećaj pečenja na koži. 5 % urea ugrađena u mast iz predostrožnosti se preporučuje i za dojenčad i malu djecu te je najčešće nalazimo u kozmetičkim proizvodima. Općenito se bolje podnosi urea ugrađena u emulzijske sustave tipa O/V, gdje su kapljice unutarnje - uljne faze raspoređene u vanjskoj – vodenoj fazi. U višim koncentracijama pak urea može izazvati iritaciju posebno ako se nalazi u emulzijama tipa V/O ili u potpuno lipofilnim mastima, npr. vazelin.

Kod apsorpcije uree u kožu najveći značaj pripisuje se podlozi u kojoj je ugrađena. Najbrže se apsorbira iz emulzija tipa O/V, pa su takvi pripravci za vanjsku primjenu namijenjeni trenutnom djelovanju. Gornji rožnati sloj se brzo i ravnomjerno navlaži, ali učinak ne traje dugo, pa su pripravci prikladni za redovitu, svakodnevnu njegu. Vlažeći učinak uree iz lipofilnih emulzija ili masti razvija se sporije i traje duže. U cijelom rožnatom sloju postiže se približno jednaka koncentracija uree, s tom razlikom da se više koncentracije primjećuju u cijelom epidermisu. Zbog okluzivnog omotača koji predstavljaju lipidne sastavnice na koži, povećava se sposobnost penetracije uree u dublje slojeve kože i smanjuje isparavanje vode s njezine površine. Dermalna primjena uree ugrađene u emulzijske sustave gdje vanjsku fazu čine lipidi poželjna je posebno tijekom terapije bolesti i ostalih stanja kože, gdje želimo postići povećanu hidrataciju u svim slojevima kože ili poboljšati prodiranje ostalih ljekovitih aktivnih tvari u kožu.

Urea je važna sastavnica vlažećeg faktora koji je prirodno prisutan u koži. Ne samo da zadržava vodu u koži, već djeluje na rožnati sloj kože tako da on može vezati više vode. Stoga su kozmetički proizvodi s ureom prikladni za njegu svih dijelova tijela, kod svih stanja u kojima se pojavljuje suha, gruba koža koja se ljušti. Zajedno s ostalim aktivnim sastavnicama prirodni vlažeći faktor predstavlja i zaštitu od isušivanja kože izložene utjecajima okoliša na radu (voda, deterdženti) i u slobodnom vremenu (sunce, vjetar).

Urea je namijenjena isključivo vanjskoj primjeni  u koncentracijama između 5 i 15%.

Koristimo je u kremama, losionima, kremama za sunčanje, losionima nakon sunčanja, abrazivnim kremama, šamponima i gelovima za tuširanje.

VIR: http://www.pomurske-lekarne.si/si/index.cfm?id=1689