Smola tamjana boswellia (granule)

Frankovski tamjanikov grm (frankincense), iz kojeg se tamjan dobiva, bio je nekad navodno vrjedniji od zlata. Zajedno sa začinima i dragim kamenjem, ubrajao se među najtraženiju robu koja se s istoka prevozila po tzv. tamjanskom putu preko Indijskog oceana i Sredozemnog mora na zapad. Frankovski tamjan kupovali su već Rimljani, koji su tu krhku smolu palili pred kipovima svojih vladara.

Tamjan su već tada koristili kao lijek. Najstariji dokaz o njegovoj ljekovitoj moći nalazimo u starom Egiptu. Papirus iz otprilike 1600. g. pr. Kr. opisuje mast koja se pripremala od meda i tamjana. Hipokrat (460–377 pr. Kr.) koristio je tamjan za liječenje rana. Hildegard von Bingen (1098–1179) koristila ga je protiv glavobolje. I Sebastian Kneipp (1821–1897) visoko je cijenio tamjan zbog njegovih ljekovitih učinaka.

S razvojem modernih farmaceutskih proizvoda prestalo se govoriti o tamjanu. Iako se njegov blagi i opojni miris širio iz svih crkava i katedrala, njegovi ljekoviti učinci pali su u zaborav. Sve do 20. stoljeća!

Vir: http://www.hram-trezor.com/bozvelija_vec_test.htm